Inicijativu regionalne suradnje aktera nezavisnog kulturnog sektora pokrenule su hrvatske organizacije okupljene u mrežu Clubture, motivirane potrebom da se pojedini zahtjevniji kulturni programi ostvare kroz suradnju s gradovima u regiji. Temeljni dugoročni cilj ovog programa jest izgradnja samostalne regionalne policentrične mreže - suradničke platforme - nezavisnih, neprofitnih organizacija i inicijativa koja će biti utemeljena na principima intenzivne izravne suradnje i programske razmjene.

Pripremne aktivnosti, koje su uključivale mapiranje organizacija u regiji, regionalni skup na kojem su te organizacije okupljene te na kojem su definirani ključni strateški ciljevi i smjer razvoja, odvijale su se krajem 2004. i početkom 2005. Tijekom 2005. radilo se na pripremi regionalnih suradničkih programa i prikupljanju sredstava za njihovu realizaciju. U 2006. provedena je eksperimentalna, pilot-faza programske razmjene. Njena osnovna koncepcija temeljila se na razmjeni sadržaja koji se događaju u Hrvatskoj sa zemljama u regiji, te na dovođenju drugih kvalitetnih sadržaja u Hrvatsku. Druga je važna komponenta bila ostvarivanje projektne suradnje ovdašnjih organizacija s organizacijama u drugim zemljama. Tako je uspostavljena platforma koja je već u prvoj godini uspjela povezati 20-ak organizacija iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije, kojima je u okviru ove platforme omogućena realizacija 8 različitih projekata temeljenih na zajedničkom kreiranju i razmjeni kulturnih sadržaja, pri čemu su ostvarena 33 različita događanja od kojih se 14 održalo u Hrvatskoj.

Program su zajednički osmislile, započele i definirale uključene organizacije, a za proces praćenja realizacije programa, kao i evaluacije istog, te za utvrđivanje smjernica za razvoj buduće platforme, zadužena je Radna grupa. Ona je sastavljena od predstavnika organizacija iz različitih zemalja, što je u vođenju programa omogućilo bolju informiranost i upućenost u cjelokupnu realizaciju te raznoliku kompetenciju utemeljenu na različitim iskustvima u pojedinim lokalnim kontekstima.

Slično kao i kod nacionalne mreže, uključenost u regionalnu platformu isključivo je vezana uz sudjelovanje u pojedinim suradničkim projektima. Dakle, platforma je uspostavljena kao dinamična struktura, budući da se novi sudionici uključuju izravnim sudjelovanjem u programskim aktivnostima. Nadalje, izravna suradnja aktera iz različitih sredina osigurava da su podijeljeni sadržaji relevantni za određenu zajednicu s obzirom na upućenost aktera na specifične lokalne potrebe i interese. Tako je izbjegnuta logika isključivo komercijalne distribucije kulturnih programa, koja karakterizira rad različitih, najčešće glazbenih, distribucijskih agencija. Konačno, svi uključeni akteri sudjeluju i u definiranju daljnjeg razvoja te u izgradnji i utvrđivanju modela suradnje.

U okviru pilot-programa u Zagrebu je održana i radna konferencija pod nazivom Intenzivna programska suradnja nezavisnih kulturnih organizacija s područja Jugoistočne Europe – izgradnja regionalne suradničke platforme, a okupila je niz organizacija iz regije. Na konferenciji je također održana i javna rasprava, Regionalna suradnja i uloga nezavisne kulture u njezinom razvoju, na kojoj su kao uvodničari sudjelovali i eminentni domaći i međunarodni stručnjaci te predstavnici relevantnih organizacija i institucija. Kroz ovu platformu osigurana je veća dostupnost zahtjevnijih sadržaja kako u Hrvatskoj tako i u drugim zemljama regije. Povećao se broj i opseg međunarodnih kulturnih programa u Hrvatskoj, ali je istovremeno omogućeno organizacijama iz jedne zemlje da se prezentiraju i da promoviraju svoje programe u drugim zemljama regije. Pritom je važno naglasiti da su ojačane i stabilizirane postojeće suradničke veze, ali i da su uspostavljene nove. U konačnici, cijeli je program doprinio politici poticanja i promoviranja međunarodne te osobito regionalne kulturne suradnje.

Nadalje, okupljene organizacije imale su mogućnost da kroz programsku suradnju i organizirane skupove podijele svoja iskustva i znanja iz zajedničkog područja kulturne proizvodnje, kao i znanja o trenutnom stanju i smjernicama razvoja kulturnog i civilnog sektora u svakoj od uključenih zemalja. Kroz ovaj su se program učvrstili kanali redovitog protoka informacija i utvrdili mogući poticajni oblici stalne, stabilne i intenzivne suradnje između aktera nezavisnog kulturnog sektora u regiji.

Međutim, unatoč dosadašnjim postignućima i, s obzirom na kontekst djelovanja, izuzetnim i jedinstvenim rezultatima, određeni čimbenici negativno su utjecali na kontinuirani razvoj i rast ovog programa. Prvenstveno se radi o nizu nepovoljnih utjecaja koji proizlaze iz okoline, među kojima je najznačajniji nepostojanje adekvatnog i poticajnog modela financiranja dugoročnih programa regionalne suradnje kako u zemljama regije tako i međunarodno. Također, permanentni problem čine neujednačeni institucionalni okviri u zemljama regije te slabo koordiniranim politikama regionalne suradnje. S druge strane, značajan je i utjecaj onih čimbenika koji su posljedica relativno nestabilne pozicije organizacija nezavisne kulture u cijeloj regiji (nedostatna institucionalna stabilnost, kratkoročno financiranje projekata i programa, nedostatak prostora i sl.). Stoga nije bilo moguće u predviđenom razdoblju dalje razvijati tako širokoobuhvatan, ambiciozan, cjelovit i ekstenzivan program u prethodno zacrtanom smjeru, tako da su se strateška orijentacija i metode djelovanja morale promijeniti.

Nakon jednogodišnjeg eksperimenta suradnje i procesa izgradnje modela koji su u potpunosti potekli “odozdo”, odnosno definirani su od strane samih aktera, kreće se u novu razvojnu fazu koja je strateški odgovor na određene okolnosti, kao i na situaciju na sceni. Stoga je u nadolazećem razdoblju ključno napraviti one formate kroz koje će se okupiti što širi krug organizacija iz regije, koji će omogućiti intenzivniju komunikaciju na temelju koje će se definirati dugoročni i stabilni suradnički projekti, osigurati sudjelovanje i podrška stručnjaka i drugih aktera iz zemlje i inozemstva te pripremiti cijelu platformu za izazove i mogućnosti koje donose nove okolnosti vezane uz proces pristupanja Europskoj Uniji.

Na taj će način biti ostvareni stabilni temelji koji će omogućiti permanentnu programsku razmjenu između nezavisnih, neprofitnih kulturnih organizacija i inicijativa u regiji, a temeljila bi se na intenzivnoj suradnji, programskoj razmjeni i zajedničkom donošenju odluka. Upravo će uspostava ovako postavljene mreže doprinijeti dugoročnoj održivosti i stabilnosti kulturne suradnje u regiji. Takav dinamičan i učinkovit oblik umrežavanja zadovoljava smjernice suvremenih kulturnih politika koje očekuju od kvalitetne kulturne proizvodnje da je uključena u programe međunarodne suradnje, i to osobito one koja se tiče neposrednog geografskog, društvenog i kulturnog okruženja te se ne zasniva samo na ograničenim oblicima bilateralne suradnje nego aktivno uključuje veći broj aktera koji ravnopravno sudjeluju, kako u kreiranju i proizvodnji sadržaja tako i u funkcioniranju i održavanju same mreže.