Analiza stanja neprofitnog kulturnog sektora u Hrvatskoj: veličina, financiranje i uvjeti rada (2026.)
Savez udruga Klubtura objavljuje analizu "Sektor: podaci 2026." o stanju neprofitnog kulturnog sektora u Hrvatskoj: udruga u suvremenoj kulturi i umjetnosti, umjetničkih organizacija i samostalnih umjetnika.
U Hrvatskoj ne postoji službeno, redovito praćenje stanja neprofitnog kulturnog sektora. Ne zna se koliko organizacija stvarno radi, s koliko su javnog novca podržane ni u kakvim uvjetima ljudi u njima rade. Analiza povezuje tri vrste izvora:
- javne registre i financijska izvješća organizacija (Registar udruga, Registar umjetničkih organizacija, Registar neprofitnih organizacija);
- analize, planove i proračune javnih tijela i financijera (Ministarstvo kulture i medija, Zaklada „Kultura nova“, izvršenje državnog proračuna, jedinice lokalne samouprave);
- anketu Saveza udruga Klubtura koju je u svibnju 2026. ispunilo 67 organizacija i pojedinaca.
Pod neprofitnim kulturnim sektorom podrazumijevamo udruge u suvremenoj kulturi i umjetnosti, umjetničke organizacije i samostalne umjetnike. Financijski podaci odnose se samo na organizacije koje predaju izvješća, dakle na vidljiviji i aktivniji dio sektora. Stvarno stanje cijelog sektora vjerojatno je lošije.
Ključni nalazi
1. Sektor je pet puta manji nego što pokazuju registri. Kulturu kao područje djelovanja navodi oko 10.600 udruga, a aktivnih u suvremenoj kulturi i umjetnosti ima oko 1.900. Uz njih djeluje oko 350 umjetničkih organizacija. Nije poznat broj umjetnika i kulturnih radnika izvan popisa samostalnih umjetnika kojima je priznato pravo na uplatu obveznih doprinosa iz proračuna RH.
2. Tipična organizacija radi s manje od 10.000 EUR godišnje. Medijan godišnjeg prihoda udruge je oko 7.700 EUR, a 85 % udruga ostvaruje manje od 50.000 EUR. Desetina najvećih ostvaruje 61 % ukupnog prihoda udruga, a desetina najvećih umjetničkih organizacija 52 % prihoda tog dijela sektora. Prihodi od 2019. rastu, ali s vrlo niske razine i sporije od troškova života.
3. Čak 85 % organizacija nema nijednog zaposlenog, i taj se udio nije promijenio od 2016., iako je broj aktivnih organizacija porastao za više od trećine. Sve organizacije koje predaju izvješća zajedno iskazuju oko 700 zaposlenih, a rad nose honorarni suradnici. Medijan neto plaće zaposlenih, oko 1.100 EUR za puno radno vrijeme, za više od petine je niži od hrvatskog prosjeka.
4. Javno financiranje je nedostatno, kratkoročno i nestabilno. Iznos koji Ministarstvo kulture i medija kroz Poziv za predlaganje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske ugovara s organizacijama civilnoga društva pao je s oko 16 milijuna EUR u 2023. na oko 8 milijuna u 2024. Udrugama i umjetničkim organizacijama po programu se odobrava manje nego javnim ustanovama (oko 4.700 prema 6.600 EUR u 2025.), iako iz toga moraju pokriti i ljude i prostor.
5. Potpore Ministarstva uglavnom ne pokrivaju rad, a Zaklada „Kultura nova“ taj jaz ne može zatvoriti. Zaklada je jedini javni izvor u kulturi namijenjen upravo organizacijskom razvoju i radu. Zaklada godišnje raspolaže s oko 3,5 milijuna EUR na temelju Uredbe o raspodjeli dijela prihoda od igara na sreću, što otprilike odgovara trošku 120 prosječnih plaća, za sektor od oko 2.300 aktivnih organizacija.
6. Lokalna razina je najvažnija, a najslabije uređena i praćena. Sedam od deset aktivnih udruga djeluje izvan Zagreba, a za većinu malih organizacija lokalna samouprava je glavni financijer. Ipak, od oko 358 milijuna EUR lokalnog novca za kulturu, udruge i umjetničke organizacije ostvaruju manje od 5 %, a plan razvoja kulture ima tek svaka treća jedinica.
7. Uvjeti rada su loši, a nesigurnost ograničava slobodu rada. Ispitanici uvjete rada ocjenjuju s 1,9 od 5, a 81 % prepoznaje modele rada koji iscrpljuju ljude. Projekte kriterijima financiranja prilagođava 62 % ispitanika, a 40 % organizacija izbjegava javnu kritiku financijera i vlasti. Anketu je ispunio razvijeniji dio sektora, pa su uvjeti u ostalim organizacijama vjerojatno lošiji od prikazanih.
8. Pojedinci izvan statusa samostalnog umjetnika za sustav ne postoje. Zakon iz 1996. prepoznaje samo umjetnike s priznatim statusom, a freelanceri, producenti, prevoditelji i kulturni radnici nemaju sigurna primanja ni socijalnu zaštitu. U pandemiji je država do njih mogla doći samo posredstvom strukovnih udruga.
9. Prostor je nesiguran, a zakonske obveze se ne provode. Samo četvrtina ispitanika ankete ima trajno osiguran prostor za rad. Četiri godine nakon donošenja zakona koji ju je na to obvezao, Vlada RH nije donijela uredbu o prostorima za kulturu u vlasništvu države, a opći akt o dodjeli prostora ima manje od 5 % jedinica lokalne samouprave. Gradovi istodobno gube prostore koji se upisuju u vlasništvo države.
10. Država ne prati sektor koji financira. Posljednje izvješće Ureda za udruge o financiranju organizacija odnosi se na 2021., izvješća o provedbi Nacionalnog plana razvoja kulture nema. Lutrijski novac ne može se pratiti od izvora do korisnika, a izvještaji o njegovu utrošku nisu javni. Ministarstvo lokalne podatke objavljuje sa zakašnjenjem, a podatke o rezultatima podržanih programa uopće ne objavljuje. Honorarni rad i umjetnici bez statusa ne bilježe se nigdje, pa službena statistika prikazuje rad u kulturi sigurnijim od europskog prosjeka.
Preporuke proizlaze iz nalaza i odnose se na šest područja:
- redovito i pravodobno praćenje stanja sektora, uključujući lutrijski novac i rad kulturnih vijeća;
- višegodišnje financiranje usklađeno s inflacijom, s minimalnim naknadama i radnim standardima;
- reformu statusa umjetnika i kulturnih radnika izvan sustava;
- provedbu zakonskih obveza o dodjeli prostora;
- uređenu lokalnu kulturnu politiku;
- obrazložene odluke o financiranju.
Većina preporuka ne traži izmjenu zakona, nego provedbu obveza koje već postoje.
Cjelovita analiza, zajedno s izvorima i prilozima s podacima dostupna je u rubrici Publikacije na našoj mrežnoj stranici.